Šta bi sve dete trebalo da zna o životnom osiguranju

Deo znanja i iskustva deca stiču u školi, a deo edukacijske i vaspitačke odgovornosti ostaje na nama, kao odraslim, savesnim i zrelim osobama i starateljima. Deca su znatiželjna, radoznala i aktivna, a odgovore koje ne dobiju na nastavi, uglavnom traže od bliskih starijih osoba iz svoje okoline.

 

Životno osiguranje nije tema za bajke i uspavanke, ali jeste tema koja se nepravedno potiskuje i odlaže jer “još nije vreme”. Nažalost, realnost je da većina dece stasa i u punoletstvo, a da im ideja životnog osiguranja nije najjasnija. Brojni su slučajevi da čak i odrasle osobe imaju pogrešnu pretpostavku o životnom osiguranju, pa se polisa životnog osiguranja neretko otpisuje kao neosnovan trošak i bacanje para. Neupućene osobe su uglavnom na meti prevaranata, pa naivci često plaćaju danak neiskustvu. Životno osiguranje je mnogo više od finansijske sigurnosti u slučaju smrtnog slučaja, mada se oslanjanje na pouzdanog partnera u najtežim trenucima, nikada ne sme zanemariti.

 

S druge strane, vrlo rano postajemo svesni korisnog osiguranja automobila, kuće ili laptopa, naših investicija i imovine. Osiguranje života uglavnom ostaje van centra pažnje, iako bez života ne vrede ni kuća, automobil, ni laptop…

 

Da bismo naučili najmlađe, najpre moramo i sami da se edukujemo. Životno osiguranje je najlakše podeliti u 3 kategorije:

 

  1. Štednja – najsigurniji oblik ulaganja kapitala, ukoliko je cilj ostvarenje što veće dobiti po isteku polise, bez rizika osiguranja života
  2. Mešovito životno osiguranje – štedimo i istovremeno osiguravamo život na tzv. “osiguranu sumu”, koja se isplaćuje naslednicima u slučaju smrti pre isteka polise
  3. “Riziko osiguranje” – osiguranje života bez štednje, gde se za relativno nisku premiju obezbeđuje visoko pokriće (najčešće se koristi kod dugoročnih stambenih kredita, gde osiguravajuća kuća na sebe preuzima isplatu ostatka duga banci, u slučaju smrti nosioca kredita i polise životnog osiguranja)

 

Detetu će gomila suvoparnih reči zazvučati kao zbrka i dodatno će ga zbuniti. Iz tog razloga bi temi trebalo pristupiti iz dečje perspektive

 

Štednju je lako objasniti: kasica prasica u koju se tu i tamo ubaci koji dinar, a posle par meseci, ušteđen novac se zameni za omiljenu igračku. Mada je termin štednje detetu poznat od najmlađih dana, retko kada će ga mališan sam povezati sa jednom od opcija životnog osiguranja.

 

Mešovito i riziko osiguranje je malo teže objasniti mlađoj generaciji, jer uključuje vrlo ozbiljne teme, kao što su život i smrt. Ako niste spremni za ozbiljne razgovore i radoznala pitanja mališana na koja je teško odgovoriti, ponovo možete koristiti primer kasice. Mešovito osiguranje možete objasniti preko kasice koja je slučajno razbijena. Ako dete skuplja novac za neku igračku, a kasicu prevremeno razbije, i dalje mu pripada ušteđen novac, odnosno “osigurana suma”. Riziko osiguranje se može objasniti kroz štednju za novu igračku, ali ako dete u međuvremenu izgubi stariju igračku koja mu je vrlo draga, ušteđeni novac može preusmeriti na kupovinu identične igračke izgubljenoj, za koju vezuje brojne uspomene.

 

Iako navedeni primeri neće u potpunosti i precizno objasniti osnovne pretpostavke iza različitih kategorija životnog osiguranja, detetu će otvoriti oči o značaju i vrednostima štednje i ulaganja u osiguranje života.

 

Nakon smrtnog slučaja u porodici, dete će osećati tugu i gubitak, ali će se probuditi i brojna pitanja. Prvo suočavanje sa smrću bliske osobe, znači i suočavanje deteta sa sopstvenom smrtnošću, pa i nastanak ozbiljnih briga, koje najmlađima pričinjavaju stres. Dete će se zapitati ko će o njemu brinuti kada roditelja više ne bude ili kako će izgledati njegova budućnost ako dođe do neočekivane bolesti ili smrti staratelja. Tada je “životno osiguranje” termin koji će umiriti mališana i uveriti ga da nema razloga za brigu i da je njegova budućnost u sigurnim rukama.

 

Ukoliko roditelj otvoreno govori o životnom osiguranju i edukuje svoje dete, ono će na vreme shvatiti da je životno osiguranje upravo ulaganje u sigurnost i da automatski ne povlači sa sobom pesimističan pogled na budućnost. Životno osiguranje znači štednju i ulaganje u svoje bolje sutra. Životno osiguranje znači sigurnu budućnost onih do kojih nam je stalo i pokrivanje sopstvenih dugova, koji ne ostaju u nasleđe budućim pokolenjima. 

 

Ako životno osiguranje postane norma u domaćinstvu u kojem dete odrasta, kada dođe trenutak da kao odrasla osoba osigura svoj život i svoju imovinu, ono neće biti zbunjeno, neće se dvoumiti i znaće tačno kako da postupa. Dete koje odrasta u odgovornog, savesnog, samopouzdanog i sigurnog čoveka, je ono čemu se nadamo i dokaz da smo svoju ulogu roditelja odigrali na pravi način.